Konstruktivna obrada sukoba ovisi o vrsti sukoba kao i o stupnju njegove eskalacije. Treba vidjeti da li se radi o sukobu između pojedinaca, između grupa ili institucija na lokalnoj ili na općedruštvenoj razini ili čak o sukobu međunarodnih razmjera. Treba vidjeti da li sukob već duže vremena tinja ili se nasilno već rasplamsao.

Za konstruktivnu obradu sukoba važan je niz načelnih premisa.

1. MIJENJAM UOBIČAJENI PRISTUP RJEŠAVANJU SUKOBA

Ne gledam sukob pod vidom vlastite dobiti, a gubitka protivnika. Nastojim da obje strane budu dobitnici. Znači od početka upravljam sukob cilju: obje strane mogu barem dijelom ostvariti svoje ciljeve.

2. ODUSTAJEM OD NASILJA ILI PRIJETNJI

Ne koristim uobičajene obrasce komunikacije: prijetnje i okrivljavanje. Umjesto toga koristim kooperativni obrazac: razumijevanje i objašnjavanje.

Osnovna pretpostavka za deeskalaciju i konstruktivno rješenje sukoba je: niti prijetim nasiljem, niti ga koristim.

3. NE BRANIM SVOJE SHVAĆANJE KAO JEDINO ISPRAVNO

U eskalaciji sukoba u pravilu je oslabljena sposobnost promatranja. Zato ne treba svoje viđenje i tumačenje događaja smatrati nepogrešivima. Bolje ih je podvrgnuti preispitivanju, ispravljanju kako bismo uvidjeli i svoj udio u sukobu. Spremnost na ispravku svojih stavova je važan korak prema priznavanju drugoj strani u sukobu da ima pravo.

4. UKLJUČITI TREĆU STRANU

Najlakše je provjeriti svoje gledanje ako uključimo treću ili neutralnu stranu – medijatora. Medijator je osoba u koju obje strane imaju povjerenja i može pomoći da se dođe do zajedničkog promatranja problema. Međutim to nije dovoljno. Potrebna je volja da se suradnjom dođe do rješenja. 

5. ZAJEDNIČKI RAZGOVORI UMJESTO DOVOĐENJA PRED GOTOV ČIN

Gotov čin u pravilu rasplamsava sukob. Jer druga strana ne može prihvatiti gotova rješenja bez gubljenja obraza što je za nju ponižavajuće. Da bi se došlo do zajedničkih razgovora, potrebni su često predrazgovori u kojima se najprije dogovore osnovna pravila za iduće susrete i razgovore. Tako se utire put prema dogovorima. Razgovori pomažu da se oslobodimo pritiska prevelikih očekivanja. Zajednički razgovori vode se na različite načine. U obliku „okruglih stolova“ postaju u zadnje vrijeme dio političke kulture.

6. RJEŠENJA POŠTUJU INTERESE SVIH UKLJUČENIH

Rješenja sukoba ne smiju diktirati interesi jačih. Svaka strana u sukobu treba imati korist od njih kako ne bi rješenje sukoba bilo sjeme budućih sukoba. Osim toga, rješenja trebaju doprinijeti razbijanju strukturalnog nasilja i zadovoljiti etička mjerila.

Werkstätte für den Friden, G. Gugel, str. 12 – 15. Izabrala i prevela Ana Raffai