Povodom pada berlinskog zida 9. studenog

 

Preporučamo tekst Ruth Misselwitz, sudionice tog povijesnog događaja, u kojem nudi teološki smjer tumačenja
te, kako kaže, „nedovršene revolucije“.

Probuditi se iz sna sumraka! 

Put u slobodu počinje žeđu za znanjem, glađu za pravdom i odbijanjem tableta za smirenje.

Napomene uz jednu nedovršenu revoluciju

autorica Ruth Misselwitz

>>Sa svime smo računali osim sa svijećama i molitvama.<< Ova izjava kao izraz čuđenja jednog vodećeg funkcionara DDR-a počela je kružiti 1989. 7. listopada je DDR planirala slaviti svoj 40.rođendan. U zemlji je stanje vrilo. Posvuda su se održavale demonstracije i protestne akcije. U Berlinu je pred Getsemanskom crkvom došlo do napada na demonstrante. Ni drugdje nije izgledalo drugačije. Vojska je bila u stanju pripravnosti, borbene grupe i interventna policija postavljene su na položaje. Tada je došao presudan 9.listopad. U Leipzigu su se ljudi bojali da bi na demonstracijama ponedjeljkom mogla biti upotrijebljena vojna sila. Ali tada su pozvali na nenasilje kako iz crkava tako i iz grupe koju je predvodio dirigent Kurt Masur. Čudo se dogodilo. Unatoč prijetnjama i velikom strahu sakupilo se 70 000 ljudi, a vojska nije intervenirala. Revolucija je krenula svojim nenasilnim tokom.

Kada smo se prije 25 godina zatekli u ovim događajima, prisjetili smo se Starog zavjeta čiji tekstovi su dobili posebno značenje. Radilo se o tekstu oslobođenja Izraelskog naroda iz egipatskog ropstva koji pripada najvažnijoj teološkoj tradiciju Biblije. U njoj se Bog objavljuje svom Izraelskom narodu kao Bog koji oslobađa od tlačenja. Izraelski Bog je Bog oslobođenja – ova židovska teologija, iz koje je i Isus crpio svoju vjeru je temelj kršćanske teologije i do danas je aktualna.

Teologija oslobođenja, koja je između 1970. i 1980. nastala u Latinskoj Americi i u kojoj su se mnogi svećenici udružili sa siromašnim i potlačenim dijelom naroda protiv nepravde i izrabljivanja, iz ove priče je crpila snagu i ulijevala nama u DDR-u svaki put novu nadu. Ipak put iz ropstva u slobodu je isto tako opasan kao i nelagodan put. Obećana zemlja ne pada tek tako s neba, nego valja, proći kroz pustinju,koja nosi sobom opasnosti ali i pročišćenje.

Gdje smo danas mi – jesmo li mirovnom revolucijom stigli u obećanu zemlju? Da li je to bilo ono što nam je Bog obećao? Jesmo li napokon stigli u demokraciju i slobodu? Sretni smo i zahvalni za pad zida , za sjedinjenje demokratske Europe i za mir u zapadnom dijelu našeg kontinenta. I beskrajno smo zahvalni da nije došlo do bilo kakvog krvoprolića. To trebamo zahvaliti svim akterima, nacionalnim i internacionalnim, na Istoku i Zapadu ,koji su bili spremni sjesti za stol i pregovarati bez prijetnji oružjem. Želimo osobito zahvaliti tadašnjem državnom poglavaru Sovjetskog saveza , Mihailu Gorbačovu , koji je sanjao o ujedinjenoj Europi u kojoj vlada mir i u kojoj je i Rusija čvrsto ukorijenjena. Za ovu viziju morao je debelo platiti. Zapadna Europa mu je nenasilno razrješenje istočnoeuropskog vojnog saveza >>Varšavskog pakta<< protumačila kao slabost i odgovorila na to širenjem Nato saveza sve do granica Rusije. Danas, nakon 25 godina je zbog sukoba u Ukrajini opet opasno poljuljan mir u Europi koja se medijski naoružava i dolijeva ulje na vatru. Na svojoj koži osjećamo koliko je krhak mir, o kojem smo sanjali.

S druge strane, ponovo su aktualni teološki i politički mirovni koncepti: koncept pomirenja (Govor na Gori) i koncept uzajamne sigurnosti ( Olaf Palme) . Samo spremnost, da otkrijemo čovjeka u neprijatelju koji nam stoji nasuprot, čovjeka koji isto tako ima pravo na život i sigurnost, omogućuje otvaranje zatvorenih vrata i početak pregovora. I to nema nikakve veze sa zatvaranjem očiju pred problemima ili s naivnosti – nego to jednostavno nalaže razum, kako bi se preživjelo u svijetu koji je pun A-, B- i C-oružja.

Doživjeli smo da je ovaj koncept doveo do uspjeha, krv nije tekla, to iskustvo nam nitko ne može više uzeti. I tako ustvari Njemačka ima međunarodnu odgovornost, koju hitno treba preuzeti. Sve drugo bi bilo neodgovorno i povijest bi bila zaboravljena, što je osobito važno imati na umu o stotoj obljetnici izbijanja Prvog svjetskog rata.

Kada me nedugo nakon mirne revolucije jedan zapadnonjemački novinar pitao, nije li savršeno naći se napokon u slobodi, odgovorila sam nakon kratkog oklijevanja: >>Slobodna sam bila i ranije.<< Time nisam mislila na dragocjenu slobodu kretanja, slobodu medija ili izbora - mislila sam na unutarnju slobodu - slobodu savjesti. Oslobođenje iz egipatskog ropstva počinje s propitivanjem nepravednih uvjeta i sumnjama u poruke i pravnu osnovanost njegovih predstavnika. Oslobođenje od ugnjetavanja hrani se i dobiva snagu iz vizije mirnog i pravednog svijeta. Ove vizije smo preuzeli iz proročkih tekstova Biblije. Iz Miheja 4, u kojem svi narodi žive u miru jedni s drugima ,a mačeve prekuju u plugove, te nitko ne uči zanat rata i svatko sjedi pod svojom lozom a da ga nitko ne tjera. Time je simbol >>mačeva prekovanih u plugove<< moćnicima postao znak prijetnje za državu i njen mir.

Put do slobode počinje buđenjem iz sna sumraka , odbijanjem gutanja tableta za smirenje, žeđanjem za znanjem i glađu za pravdom. Žudnja za slobodom nije zadovoljena u postojećim uvjetima te se i dalje traže zajednice, u kojima možemo naći smjernice i oslonac. Tu zajednicu smo našli u okrilju Crkve.

Prije 25 godina dogodila se mirna revolucija – jesmo li pristigli u obećanu zemlju? Obećana zemlja je vizija , koja nam je dana od Boga, kako bi se prema njoj orijentirali u stvarnosti i kako bi mogli gledati i dalje od nje. Tko je poistovjetio viziju sa stvarnosti, riskira da objavi božju državu , koja je utemeljena na autoritativnim strukturama i ne može tolerirati kritiku. To se u povijesti uvijek iznova događalo : na >>kršćanskom<< Zapadu, u komunističkoj ideologiji ili u islamističkoj božjoj državi.

A zapravo naš je zadatak hodati kroz pustinju. >> Ovdje nemamo stalnog prebivališta nego tražimo svoju buduću domovinu<<, tako čitamo u poslanici Hebrejima. I na ovom putovanju kroz pustinju trebamo sačuvati slobodu promjene ili je ponovno steći kako bismo bili sposobni vidjeti predivan dar života i što ga može ugroziti, kako bismo zadržali sposobnost čuđenja da primijetimo prisutnost Boga na tom putu.

izvor: Publik forum, Zeitschrift kritischer Christen, br. 19. 2014. str. 16.-17.

S njemačkog prevela: Rut Raffai

 

Kontakt

This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
+385 1 205 86 96

 

Plehanska ul.2
10360 SESVETE
HRVATSKA
 

Follow Us