Sigurnost je temeljna ljudska potreba. Zbog toga što je tako važna, lako biva temom političkih manipulacija. Upravo to se nama sada dešava. Najčešća riječ u ustima političara bilo u vlasti ili oporbi, u tekstovima vojnih analitičara je upravo sigurnost i često plašenje da nam je ona ugrožena. A zapravo, naša sigurnost je ugrožena od onih koji govore da je štite. Svjesno ne navodim imena vodećih političara ove zemlje. Manipulaciji ne popuštamo zbog njih nego zbog vlastite podložnosti na manipulativne manevre politike. Slušajte li kontakt emisije, čut ćete mnoge glasove, najčešće muške glasove, ljudi koji vjeruju u zabludu naoružane sigurnosti. Uplašeni muškarci, umjesto da se suoče sa svojim strahom od novonastale situacije, svoju iracionalnost prevode u racionalni diskurs brige zbog ugroze nadolazećih stranaca/izbjeglica. Ne promatraju nego interpretiraju izbjeglice kao one koji ugrožavaju našu sigurnost. Taj proces se zove konstruiranje slike neprijatelja u svojoj glavi. Te slike su opasne, one ugrožavaju našu sigurnost jer navode na neprijateljstvo, mržnju i nasilje. Prava ugroza nisu par tisuća ljudi koji prolaze trenutno kroz RH i imaju isti interes kao i dosta njenih građana, da Hrvatsku napuste i dođu do Njemačke. Prava ugroza je strah koji se može izroditi u netrpeljivost prema izbjeglicama.
Vidimo li što se dešava Mađarskoj, želimo li se poput Mađarske sramotiti? Želimo li nasilje kakvo vidimo na prijelazu kod Horgosa? Ma koliko da kontrolirate granice i šaljete vojsku, očito nikada s tim mjerama niste sigurni. Ne čudim se bivšoj tajnici NATO saveza da sigurnost nalazi u vojsci, no njena zabluda ne treba biti nama vodilja. Naoružana sigurnost ne nudi mir;, vojna sigurnost stvara eskalaciju sukoba, rat, razaranje i rijeke izbjeglica koje upravo stižu i u naše gradove.
Ako mislite da ove izbjeglice nemaju veze s RH, onda zaključujem da jučer, 17.09. , kada je val izbjeglica premašio prvih deset tisuća, niste čuli vijest da je ministar obrane RH odobrio u 2016. sudjelovanje hrvatskih vojnika u operacijama u Afganistanu. Naši vojnici su u sklopu NATO operacija u onim zemljama u kojima su vojne operacije zapadnih i/ili arapskih zemalja pokrenule kaos kojeg je rezultat izbjeglička kriza. Kao članica NATO saveza RH je jedna od mnogih zemalja koje surađuju u militarističkoj politici koju predvode SAD i koja kao svoj rezultat ima kaos i izbjeglički val.
U tom kaosu kao pojedinke i pojedinci, kao organizirane grupe svaki dan nešto možemo učiniti za istinsku sigurnost, onu koja zadovoljava našu potrebu za mirom i skladom, za očuvanjem svog identiteta i integriteta. Svaki/a od nas može misliti mironosnu sigurnost. Mironosna sigurnost traži od nas da ne odustajemo od kulture dobrodošlice i ustrajem u svom gostoprimstvu. Naša sigurnost je u našim rukama kada se usudimo u suradnji s izbjeglicama promatrati ovu humanitarnu krizu i ne podlijegati panici nego tražiti informacije, razgovarati, poslušati mirovne nevladine organizacije,humanitarne savjete kao što su glasovi iskustva iz Crvenog križa ili Caritasa. Možemo nešto konkretno učiniti i tako se postepeno aktivirati u rijeku ljudskosti koja nam se kao prilika nudi u ovoj krizi. Kriza grčki znači raskrižje. Mi smo upravo na raskrižju između mogućnosti za isključivanje i nasilnu sigurnost i mogućnosti za ljudskost koja će nas obogatiti da narastemo u njoj kao ljudi, a naše društvo raste kao demokratski prostor, pogodan za dobar život.
Podlistak za vjernike i vjernice
Jedan dio nas se zove vjernicima. U javnosti nas pozivaju da se pokažemo gdje smo sada kao kršćani. Ovo pozivanje neka nas ne uznemirava, shvatimo ga kao znak uvažavanja vjernika u javnosti i barem osnovnog poznavanja tko bi vjernici trebali biti: primjeri ljudskosti. Kao vjernici ne možemo ni u kojem trenutku opravdati zatvaranje puta izbjeglicama žicom i vojskom. Upravo kao vjernici takvo što ne možemo. Posebno sada je čas da prakticiramo povjerenje u Boga. Sada imamo šansu da vidimo jesmo li ili nismo oni koji s uzdanjem u Boga otvaramo svoja srca, svoje novčanike i svoje granice ljudima. Kao vjernici smo Bogu poslušni jer je pisano „što ste učinili jednome od moje najmanje braće, meni ste učinili“ . Ne slušajmo glasove straha koji vjeruju u naoružanu sigurnost,nego uhvatimo priliku koja nam se pruža i u rijeci izbjeglica prepoznajmo Božju poruku kako se odnositi prema bližnjemu. Imamo li strahove od nepoznatog, stavimo ih pred Boga, a ne priljepljujmo kao predrasude na nepoznate ljude. Strahovi su normalni gdje god se ljudi ne poznaju, razlikuju i jezikom i kulturom i vjerom. Ima razloga za budnost. Ali, pisano nam je da se ne bojimo. Pa ne bojmo se nego se usudimo susresti s ljudima koji bježe prema boljem životu. Sjetimo se da gostoprimstvo donosi blagoslov.
Za RAND Ana Raffai 18.9.2015.
