Traži li odgovornost za zaštitu slabijih vojnu intervenciju?
Nenasilje se često promatra kao etički bolje, dok se nasilje smatra učinkovitijim sredstvom da se svrgne diktatorska vlada. Zbog toga se nasilje izabire kao posljednji izlaz ili nužno zlo u nekoj bezizlaznoj situaciji.
Traženje vojne intervencije biva sve glasnije kada se radi o "odgovornosti da se zaštiti žrtva" i o nasilju kao krajnjem sredstvu, „ultima ratio". Do pred nekoliko godina i Erica Chenoweth, priznata stručnjakinja u pitanjima terorizma sa Sveučilišta Wesleyan u Middleton, Sjedinjenim Američkim Državama, je smatrala da je vojna intervencija ponekad nužna kada se radi o teškim kršenjima ljudskih prava.
Istraživanje svih pobuna između 1900. i 2006.
No, htjela je to i provjeriti i stoga je istražila zajedno sa znanstvenicom Maria J. Stephan sve pobune i revolucije od 1900. do 2006. (323 slučaja: 105 nenasilnih pobuna i 218 oružanih). 2011. je objavljena studija u SAD-u Zašto građanski otpor funkcionira. Strateška logika sukoba [Why civil resistance works. The strategic logic of conlict] koja je pokazala iznenađujuće rezultate:
Nenasilne pobune su gotovo dvostruko uspješnije od oružanih revolucija.
Autorice tumače neku kampanju uspješnom kada postigne svoje ciljeve 100 posto u roku od godinu dana i nakon što su njene aktivnosti dosegle vrhunac. U razdoblju od 2000. do 2006. nenasilne pobune su bile čak pet puta uspješnije od oružanih revolucija. Nenasilne kampanje su uspješnije od oružanih borbi u svim regijama svijeta.
Razlozi i uvjeti za uspješne nenasilne kampanje
Autorice su izabrale pojam kampanja za svoje istraživanje. Pod time razumiju skup vidljivih, stalnih, na cilj orijentiranih taktika masa ili događaja s namjerom da se slijedi jedan politički cilj.
Kampanja može trajati od nekoliko dana do nekoliko godina. Dakle, ne radi se o jednoj jednostavnoj nenasilnoj ili oružanoj akciji, nego o više akcija s jasnim ciljem. Ako se kampanja uglavnom oslonila na oružanu borbu, klasificirana je kao oružana borba, a kada se uglavnom oslonila na nenasilne metode, kao nenasilna.
Razlozi koje analizira studija i koji govore zbog čega su uspješnije nenasilne kampanje mogu se smatrati uvjetima za uspješnu nenasilnu kampanju. To su:
1. Sposobnost mobiliziranja mase
Prosječna nenasilna akcija ima preko 200.000 sudionika - oko 150.000 aktivnih sudionika više od prosječne oružane kampanje.
Masovno sudjelovanje je jedan od presudnih faktora za pozitivan ishod kampanje. Ono povećava snagu otpora i time povećava vjerojatnost promjena.
Široko organizirane akcije mogu povećati troškove vladajućih da zadrži postojeće stanje. Osim toga može se tako bolje doprijeti do podržavatelja vlasti kao što su snage sigurnosti i uvjeriti ih u ciljeve kampanje. Nenasilne akcije mogu mobilizirati mnoge ljude i to:
... zahvaljujući većoj fizičkoj mogućnosti sudjelovanja
Aktivno sudjelovanje u oružanoj kampanji zahtijeva određene fizičke sposobnosti kao što su agilnost i izdržljivost, spremnost na praktično vježbanje i sposobnost sudionika da umiju upotrijebiti oružje. Osim toga traži se psihička stabilnost, jer takva kampanja je često povezana s društvenom izoliranošću. Nenasilne kampanje nude više mogućnosti sudjelovanja, osim riskantnih aktivnosti (npr., demonstracija, jer ovdje je riječ o sukobu s vladom) i aktivnosti s manje rizika (npr. štrajk ili bojkot). Nenasilne kampanje također su otvorenije za žene i starije ljude.
... zahvaljujući većoj javnosti
Većina ljudi radije će sudjelovati u prosvjedima ako očekuje da će u njima sudjelovati veliki broj prosvjednika. Budući da su oružane kampanje u pravilu aktivne u ilegali, teže ih je percipirati.
Nenasilne kampanje otvoreno mogu pozivati i vrbovati za akcije. Nenasilni događaji ponekad imaju "festivalski ugođaj". Tako na demonstracijama može biti koncerata, uličnog kazališta, kabareta i satire.
...zahvaljujući manjem riziku i većem moralnom integritetu
Nenasilne kampanje nude ljudima različite načine sudjelovanja, koje se razlikuje po stupnju predanosti i mogućem riziku. Oružane akcije moraju se mnogo jače oslanjati na svoje sudionike.
U oružanim kampanja dodatna prepreka je ubijanje drugih. Ljudi se moraju trenirati da prevladaju ovu prepreku.
U oružanoj borbi vođe moraju biti sigurni u to da su njihovi borci spremni ubijati. Baš zato što su te aktivnosti vrlo riskantne, sudionike se ispituje jesu li pouzdani. U nenasilnim akcijama takva vrsta ispita se ne primjenjuje, jer je puno manje mogućih riskantnih akcija.
2.Manja izoliranost uključenih osoba
Daljnji faktor uspjeha je raznovrsnost sudionika. Kako bi nenasilna kampanja bila uspješna, njeni akteri moraju dolaziti iz vrlo različitih skupina stanovništva. „Što su različitiji sudionici i sudionice otpora - s obzirom na spol, godine, vjeru, pripadnost narodu, ideologiju, karijeru i socioekonomski status - to je protivniku teže izolirati ih...“
Vlasti je u takvoj situaciji puno teže primjenjivati i provoditi represije.
3.Mijenjanje metoda otežava odmazde
Nenasilna kampanja ima više učinka ako se u njoj izmjenjuju različite taktike i metode. Pri metodama koncentriranja ljudi se angažiraju na jednom središnjem mjestu oko jednog zajedničkog političkog cilja (npr.demonstracije). Metode disperzije provode se na različitim mjestima i slijede radije načelo ne-suradnje (npr.bojkot, štrajk). Promjene metoda djelovanja otežavaju vladajućima održavanje sistema represija. Uvelike pomaže sposobnost inovacije. Kada vladajući sistem postavi svoju taktiku, prednost kampanje može biti brzo razvijanje nove taktike. Nenasilne kampanje imaju više mogućnosti razvijati nove taktike i ideje zahvaljujući raznolikijem sastavu i većim brojem svojih sudionika.
Daljnje prednosti nenasilnih kampanja
Glavni argument iz priložene studije za nenasilne kampanje je veća mogućnost uspjeha.Mogu se međutim, osim toga navesti još neke prednosti:
1.Manje ozlijeđenih, mrtvih, manje razaranja
I u nenasilnim kampanjama može biti mrtvih,ozlijeđenih i traumatiziranih osoba. Ali je brojka znatno manja od one u oružanim borbama. To čini i pomirenje lakšim. Erica Chenoweth navodi kao primjer u jednom predavanju kako je u nasilnom ustanku u Libiju 2011. poginulo 30.000 do 50.000 osoba, dok je u istoj godini nenasilni ustanak u tunisu imao samo 221 mrtvih.
2.Veća vjerojatnost za demokraciju nakon sukoba
Kod uspješnih nenasilnih kampanja vjerojatnost za provedbu demokracije u roku od 5 godina nakon revolucije je bitno veća nego u oružanim ustancima.
vjerojatnost demokracije 5 godina nakon sukoba
oružana borba nenasilna kampanja
4% 41%
Prema Chenowerh i Stephan čak i neuspjele nenasilne kampanje doprinose demokratičnoj promjeni drugačije nego li oružani ustanci.
3.Manja vjerojatnost nastavka u obliku građanskog rata
Vjerojatnost ponavljanja oružanog sukoba je bitno veća kod oružanih borbi nego kod nenasilnih. Skoro svaki drugi uspješno okončan oružani ustanak uzrokuje unutar 10 godina ponovnu oružanu borbu.
vjerojatnost građanskog rata 10 godina nakon sukoba
oružana borba nenasilna kampanja
43% 28%
4. Nenasilne kampanje zahtijevaju manje vremena
Prosječno trajanje oružanog ustanka je devet godina. Nasuprot tome nenasilna kampanja traje u prosjeku samo tri godine.
Vanjski čimbenci bi trebali podržati lokalne nenasilne grupe
Studija Chenoweth i Stephan napominje da kod oružanih borbi vanjska pomoć u obliku isporuke oružja i novaca povećava vjerojatnost uspješnosti. Međutim, u nijednoj od tih zemalja u vrijeme ispitivanja (2006.) nije došlo do uspostave demokratskih odnosa. Nakon borbi vladala je čak i situacija u zemlji koja je bila represivnija nego prije. Nenasilne revolucije se uzdaju u stanovništvo i institucije, koje pokušavaju uvjeriti, to znači pripremaju na taj način put demokraciji. Vanjskim čimbenicima (UNu, EU itd.) preporuča se zbog toga podržati lokalne nenasilne grupe i njima prepustiti koordinaciju akcija na licu mjesta.
Jaka vanjska financijska potpora može s druge strane smanjiti odlučnost oporbenog pokreta, kada se pojavi pitanje interesa uključenih zemalja. Nenasilne pokrete bi se moglo bolje podržati npr. tako da se ponude treninzi nenasilnih akcija ili da se sudionicima nenasilne kampanje pruži mogućnost da se sretnu i razmijene iskustva s istomišljenicima aktivnima u drugim zemljama.
Rezultati studije ohrabruju nenasilno zalaganje za promjenu
Nažalost mnogi sumnjaju i dalje u uspjeh nenasilnog otpora. Zbog toga bih volio za kraj navesti citat Chenoweth i Stephan, koji je vezan uz pitanje sumnje: „Pobunjenici, koji tvrde da je oružani otpor neophodan, vjerojatno su uvijek u krivu. Zapravo pretpostavljamo da puno grupa koje zagovaraju nasilje kao zadnje utočište, nikada nisu isprobale strateške nenasilne akcije jer su ih a priori prosudile kao preteške.“
Stefan Maaß je đakon i suradnik Ureda za mir Evangeličke luteranske crkve u Badenu.
Knjiga studije „Why Civil Resistance Works: The Strategic Logic of Nonviolent Conflict“
autorica Erica Chenoweth i Maria J.Stephan je izdana 2011. kod izdavača Columbia University Press i može se nabaviti pod ISBN 0231156820.
(prijevod s njemačkog prema letku gewaltfrei konkret, listopad 2013.)